utorak, 21. travnja 2009.

Večeras pada jaka kiša, plače nebo


Dvadeset petog Aprila navršava se godina dana od smrti mlade Adise Alić. NJen mali sinčić suzama u očima tražio je ljubav i utjehu kod Nene Have i Djeda Avde .Sve je kratko trajalo zbog tuge i žalosti Avdo je pazio svoje unuče i tugovao za svojom kćerkom i baš na godišnjicu njene smrti njegovo srce prestalo da kuca ostade mali unuk i bez majke i svog Dede Avde, Danas je opet zaplakao ispraćajući tijelo svoga Dede za Bosnu u njegovu rodnu Mahalu .Na mezarju u Mahali biće dvije humke koje će mali posjećivati i plakati za majkom kojamu je bila najpotrebnija kada je tek počeo rasti i Dedom Avdom koji se brinuo o njemu.Plakalo je nebo nad Mahalom 25. aprila 2008. godine a i sada će plakati naša Mahala kada bude ispraćala Avdu plakaćemo svi a najviše mali Avdin unuk.

1 komentar:

Anonimno kaže...

Rahmet dušama a porodici sabur potresla me je ova priča.